U našoj zemlji nogomet je više od sporta i baš
zato igrači bi se trebali ponašati altruistički, zaboraviti ono što ih
zaustavlja. Predstavljamo reprezentaciju s 4,5mil. stanovnika i 5mil. izbornika.
Kad bolje promislite zapitate se nad ovim
glupim pitanjima. Pitanja su tipična Hrvatska odnosno balkanska, zadiru ego i
svakog površnog navijača. Baš taj mentalitet i dijeljenje čovjeka treba
zaključati u neku ladicu barem ovo vrijeme dok nastupamo. Bilo bi poželjno to
učiniti bez timera, da smo dugoročni takvi ne bi bilo problema. Zašto uopće
pričamo o ovome? Navijači su dio svačega u ovom sportu, zrcale svoj klub bilo
to u njihovoj domovini li vani. Sada bi se okrenuli na više nogometni dio naše
reprezentacije.
Zadnji bolji uspjeh bas i bilježimo u
Francuskoj gdje smo bili brončani(98.). I sada se krajem svoga bića nadamo da
možemo iznenaditi možda ne medaljom ali možda oduzimanjem skalpa nekoj većoj
reprezentaciji od nas. Već priliku za to imamo u skupini gdje nas je ždrijeb
odabrao s Turskom, Češkom i Španjolskoj. Jedna jako zahtjevna skupina koja je i
po rasporedu tako izvedena. Prva utakmica za sve naše igrače je najvažnija i
tri boda bi vjerojatno značila put k najboljima.
KVALIFIKACIJE
Hrvatska se dovela u nezavidnu poziciju te je u
zadnjem kolu trebala poraz Norvežana protiv Italije te pobjedu protiv Malte.
Iako se čini kao jako vjerojatan rasplet, on se je dogodio no uz dosta sreće.
IZBORNIK
Izbornik reprezentacije je Ante Čačić, iskusni
trener brojnih HNL klubova, bez međunarodne afirmacije te predmet brojnih
medijskih natpisa. Situacija oko dolaska je sporna, no medijska objektivnost
nikada nije postojala. Bivši izbornik Kovač koji je od svih prethodnika bio
najmanje blagonaklon prema Mamiću te je volio zaobići Dinamove igrače koji su
trebali zasigurno biti pozvani poput Ademija jer ta pozicija godinama nedostaje
reprezentaciji. Nakon takvoga izbornika koji je prozvan „Mamićevim“, dolazak
Čačića koji je puno bliži Mamiću izazvao je očekivane medijske natpise. Čačić
je među boljim trenerima koje posjeduje Hrvatska, a koji su bilo dostupni
dakako i to je činjenica. No jedan od problema u ovoj činjenici je što Hrvatska
ne posjeduje suviše trenera značajnih u svijetu nogometa.
Politiku na stranu, novome izborniku se podbacuje vođenje ne baš velikih klubova koje zasigurno nije argument jer prethodnicima se uopće nije uzimalo za zlo nego je to ponukano nekim drugim afinitetima. Jer igračke karijere prethodnika zasigurno nisu jamac vrhunske trenerske karijere već samo mogu biti jamac karizmatičnosti. Iako i sam imam brojne skeptičnosti, za sada bih ostao neutralan, a nakon prvenstva će se puno lakše i kvalitetnije nadasve povući crte o njegovome radu.
Vratari:
Na vratarskoj poziciji siguran je Subašić koji je uostalom
odradio cijele kvalifikacije i dokazao da se radi o odličnome vrataru. Unazad
dugo godina reprezentacija nije imala boljega vratara. Subašić brani u odličnoj
ekipi te ima kontinuitet branjena jakih utakmica. Ovo je vjerojatno jedino
mjesto gdje će se svi složiti s izbornikom, od ostalih pozicija počinju velika
neslaganja navijača. Vida bi trebao igrati agresivnije i biti taj koji izlazi u
pravilu ispred Ćorluke, a Ćorluka bi trebao vršiti većinom korekciju.
Obrana:
Iako je izbornik izrekao ideju o igranju dešnjaka na lijevome
beku, prema zadnjim utakmicama vjerojatnije će se tu pronaći Strinić. Zadnja
linija bi trebala izgledati Strinić-Vida-Ćorluka-Srna. Jedno od velikih pitanja
je pozicija Šime Vrsaljka, bio je u ideji na lijevome beku no ukoliko bude
izabrana tipična nogometna varijanta on bi trebao se pronaći na klupi. Nema
naznaka da bi se mogao pronaći ispred kapetana Srne. Srna ima nešto bolji
ubačaj, dok s druge strane Vrsaljko je fizički dominantna figura te ga krasi
eksplozivnost, brzina te ima jednu stvar važnu za bekove tj. enorman trkački
kapacitet odnosno strahovito veliku moć ponavljanja.
Vezni red:
Ovo je dio ekipe koji se uzima za najkvalitetniji no on nosi i
brojne probleme. Hrvatskoj nedostaje klasičan zadnji vezni odnosno
destruktivac. Taj problem vuče druge. Najbolji trojac individualno je Modrić,
Rakitić i Brozović. No dobri svirači nisu jamac dobre muzike. Brozović je box
to box veznjak velikih fizičkih kapaciteta te jedini koji odlazi na završnicu
napada. Modrić je klasan playmaker posebice odličan za čuvanje posjeda, a
Rakitićev forte su proigravanja i udarac. Brozović je vrlo dobar u defanzivi no
ukoliko bi čuvao leđa drugima on je duplo lošiji igrač i to bi bilo
iskorištavanje 30% njegovih mogućnosti, a nije ponajbolji u samo začetku napada.
Modrić je odličan u začetku napada te igrač koji voli biti van
zone te dirigirati igrom. Njegovi dueli i skok igra zasigurno onemogućavaju da
bude zadnji vezni. Rakitić uz navedene kvalitete ima solidan duel no nije
suviše eksplozivan i agilan te vjerojatno ne bi mogao pokriti nastale rupe.
Izbornikova najnovija ideja čini se Milan Badelj koji je vrlo dobar u začetku
napada te bi rasteretio Modrića i Rakitića no dosta je mekan igrač i nije
suviše mobilan da zatvara nastale rupe te kako god se izvrtile ove vjerojatne
kombinacije postoji problem destruktivca.
Napad:
Gotovo sigurno će prvi izbor biti Perišić,
Pjaca i Mandžukić. Perišić kao najbolji igrač Hrvatske kvalifikacijama bi trebao
zaigrati lijevo, a Pjaca bi se trebao njemu prilagoditi i zaigrati desno. Radi
se od dva kvalitetna krila, ali problem je što se obojica najbolje snalaze uz
lijevi aut kao IF krilni napadači gdje imaju mogućnost izbačaja na desnu.
Perišić iako igra odlično s obje noge pa u tome smislu bi mu vjerojatno bila
lakša igra na desnoj strani, na lijevoj strani daje najviše zbog toga što ima
kvalitetniji izbačaj na desnu te lijevu može koristiti za oštre niske ubačaje.
Pjaca se na desnoj strani puno lošije snalazi nego na lijevoj te nije za
očekivati da pokaže svu raskoš talenta. Izostanak Halilovića podigao je brojna
pitanja u vezi odabira i alternativa, no može se naslutiti da je Brozović
alternativa za krilo. U napadu je siguran Mandžukić koji je zasigurno vrhunski
napadač, no njegove izvrsnosti su vezane uglavnom uz 16m, a izvan 16 nije
suviše kvalitetan i koristan posebice u proigravanju suigrača.
KLJUČNI IGRAČ:
Najbolji igrač reprezentacije je bez premca
Ivan Perišić bez premca. Koliko god neki igrači igrali u većim klubovima svi se
velikoj mjeri mogu zamijeniti, no za Perišića nema zamijene čak bi ga trebalo
klonirati. Njegova igra za reprezentaciju je na vrhunskome nivou i u
reprezentaciji igra strahovito
kvalitetno te je redovito najbolji igrač utakmica, a kada nije najbolji
onda je među tri ponajbolja igrača Hrvatske na toj utakmici. Njegovo mjesto je
zagarantirano te nastavak njegovih odličnih predstava je jedan od temelja
nadanja u uspjeh Hrvatske na EP.
TAKTIKA:
Sa velikom individualnom kvalitetom krećemo u
Francusku-bar što se prijašnjih generacija tiče.
Kad bi išli gledati taktičke postavke
reprezentacije i disciplinu ne bi se baš mogli pohvaliti. Gledajući prijašnje
utakmice više smo eksperimentirali nego utvrđivali svoju stalnu igru odnosno
način iste.
Nitko točno ne zna što je izborniku Čačiću na
pameti i kako će ukomponirati reprezentaciju. Najlogičnije bi to trebalo biti
nekih 4-2-3-1 samo ne znamo kojem igraču ćemo dati slobodu na polu špici a koji
će dobiti odgovornost razbijača .Da li ćemo se prilagođavati krilima ili
eksploatiranju sredine u vidu Modrića i kao takvog ljuljati protivnika.
U prijateljskome susretu protiv Izraela
izbornik je koristio prvo poluvrijeme 3-5-2 koja se pokazala djelomično
uspješnom formacijom i neutralizirala probleme lijevoga beka te desnoga krila.
Korištenje ove formacije nije vjerojatno jer nije dovoljno testirana kako bi se
uvidjele sve prednosti i mane te uigrao ovakav sustav igre. 4-2-3-1 je tipična
formacija u reprezentativnome nogometu jer su svi igrači upoznati s osnovnim
zahtjevima i dužnostima u ovakvome geometrijskome sustavu. Hrvatska dugi niz
godina igra ovu formaciju tako da neka uigravanja nisu bila suviše ni potreba,
naglasak će biti na taktičkim finesama i instrukcijama igračima s kojim bi
izbornik trebao pokušati izvući maksimum protiv suparnika. Protiv Izraela
defanzivni prekidi nisu dobro djelovali, a nakon zadnje dvije utakmice stanje u
tim segmentima nije moguće zamijetiti.
KOMENTAR NA POPIS:
Ovaj dio je subjektivne prirode najviše i stvar
ukusa. Izbornik je izabrao s kojim ljudima ide te će nakon rezultata odgovarati
za eventualni uspjeh ili neuspjeh. Osobno bih volio jednoga klasičnoga
destruktivca u veznoj liniji na spisku te ne vidim potrebu za četvrtim
napadačem Čopom, ukoliko Halilović nije potreba mogao se povesti neki drugi
igrač koji bi popunio neka mjesta koja možda budu potrebna. Ukoliko se bude
igralo s jednim napadačem, potreba za četvrtim ravna je 0,01%.
Ćorić i Rog nisu suviše s razlogom kritizirani. Prvi je najveći talent koji je možda ikada hoda HNL-om te koji je u LP prodao Bayernovim igračima 2-3 popularna ringišpila što dovoljno govori o njegovome potencijalu te kada ostvari transfer u veliki klub percepcija javnosti će se promijeniti kao i u slučaju Brozovića. Rog je s druge stran manje talentiran igrač, no ono što me kod njega u par navrata oduševilo je borbenost i taktička zrelost. Kao eventualnu zamjenu puno korisnije je imati igrača koji će ući svjež i ići kako bi se reklo glavom u đon nego oni koji uđu pa budu kao na modnoj pisti. Boraca u kadru uvijek dobro dođe, a druga stvar koja me impresionirala je sprječavanje kontri. U tih par utakmica vidio sam par njegovih žutih kartona pa ću učiniti upravo presedan i pohvaliti igrača što radi kartone. Bile su redom situacije kontri i polu kontri gdje je prekršajem spriječio iste, iako zvuči kao benigna stvar ponekad ovo je biti ili ne biti. Rog je tehnički korektan, prodoran i polivalentan pa tako pokriva pola pozicija na terenu.
Ćorić i Rog nisu suviše s razlogom kritizirani. Prvi je najveći talent koji je možda ikada hoda HNL-om te koji je u LP prodao Bayernovim igračima 2-3 popularna ringišpila što dovoljno govori o njegovome potencijalu te kada ostvari transfer u veliki klub percepcija javnosti će se promijeniti kao i u slučaju Brozovića. Rog je s druge stran manje talentiran igrač, no ono što me kod njega u par navrata oduševilo je borbenost i taktička zrelost. Kao eventualnu zamjenu puno korisnije je imati igrača koji će ući svjež i ići kako bi se reklo glavom u đon nego oni koji uđu pa budu kao na modnoj pisti. Boraca u kadru uvijek dobro dođe, a druga stvar koja me impresionirala je sprječavanje kontri. U tih par utakmica vidio sam par njegovih žutih kartona pa ću učiniti upravo presedan i pohvaliti igrača što radi kartone. Bile su redom situacije kontri i polu kontri gdje je prekršajem spriječio iste, iako zvuči kao benigna stvar ponekad ovo je biti ili ne biti. Rog je tehnički korektan, prodoran i polivalentan pa tako pokriva pola pozicija na terenu.
ŠTO OČEKIVATI:
Očekivanja su uvijek velika, posebice
navijačka. Posebice nekada se od najvrijednjiih igrača očekuje suviše jer nije
isto Rakitiću i Modriću podvaljivati lopte najboljim napadačima na svijetu i
igračima u reprezentaciji. U reprezentaciji su problemi stila igre veliki jer
ste ograničeni kadrom te morate uklopiti igrače koji si često ne odgovaraju.
Hrvatska ima vrhunske igrače, ali ne odgovaraju svima isti sustavi i stilovi
igre. Reprezentacije nemaju mogućnost kupovine igrača i nadopunjavanja
deficitarnih pozicija već se to svodi često na kemijanje i krpanje rupa. Pogled
na prošlo SP govori nam da individualna kvaliteta nije dovoljna često za
prolazak grupe, sami prolazak grupe objektivno bi bio uspjeh za zemlju veličine
Hrvatske. Prolazak grupne faze ove neugodne skupine u ovome formatu dakle neko
je minimalno očekivanje s obzirom na kvalitetu te nakon toga ispadanje ne bilo
neuspjeh.
Stoga prolazak grupe je ona linija gdje se ne bi trebalo okarakterizirati ni nekim značajnim uspjehom ni neuspjehom i to je za očekivati da nogometaši ostvare. U eliminacijskoj fazi natjecanja, ukoliko prođe naravno, sve je moguće jer Hrvatska ima individualnu kvalitetu te eventualno polufinale bi bio ogroman uspjeh, no ne i senzacija.
Stoga prolazak grupe je ona linija gdje se ne bi trebalo okarakterizirati ni nekim značajnim uspjehom ni neuspjehom i to je za očekivati da nogometaši ostvare. U eliminacijskoj fazi natjecanja, ukoliko prođe naravno, sve je moguće jer Hrvatska ima individualnu kvalitetu te eventualno polufinale bi bio ogroman uspjeh, no ne i senzacija.
Piše: D.N./ R.Ć.
Nema komentara:
Objavi komentar